Izgubija sam vrime, previše sam htio
pobjeće i mjesec, suviše san snio
sad mi zora često pogledava oči
a sto joj kradem vrime u njenoj samoći
Čujem kako nekad jecaju planine
pođem k njima kad se zaželim tišine
ne pitajte ništa sa kamena dušu
jer vjetrovi sada neki drugi pušu
Šta će ti život kad puteve mjenjaš
bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene
meni sada srce vene
dođe mi da se predam
kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
meni sada srce vene
vene mi usred grudi
vene zbog dragih ljudi
ne pitaj mene
Izgubili smo vrime, previše smo tili
al' se barem nismo kao zmije krili
mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
bez ljubavi gladan, bez radosti žedan
pobjeće i mjesec, suviše san snio
sad mi zora često pogledava oči
a sto joj kradem vrime u njenoj samoći
Čujem kako nekad jecaju planine
pođem k njima kad se zaželim tišine
ne pitajte ništa sa kamena dušu
jer vjetrovi sada neki drugi pušu
Šta će ti život kad puteve mjenjaš
bolje da umreš nego da se predaš
Ne pitaj mene
meni sada srce vene
dođe mi da se predam
kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
meni sada srce vene
vene mi usred grudi
vene zbog dragih ljudi
ne pitaj mene
Izgubili smo vrime, previše smo tili
al' se barem nismo kao zmije krili
mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
bez ljubavi gladan, bez radosti žedan