Sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, ocarana, pod kisom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smijesila si se, i ja sam se smijesio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se
sjeti se toga dana
ne zaboravi
neki covjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kisi k njemu potrcala
radosna, prokisla, ocarana
u njegov zagrljaj pala
sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se sto ti govorim ti
ja kazem ti svima koje volim
cak i onima koje sam jednom vidio
ja kazem ti onima koji se vole
cak i onima koje nisam upoznao.
sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kisu mudru i sretnu, na svome licem sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kisu iznad mora i iznad a***nalom
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i sta je sa sobom sada
pod kisom kanonada ognja, krvi i celika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili jos uvijek zivi
oh, Barbara
bez prestanka kisi nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je sruseno
to su porotne kise, strasne i neutjesne
to nije oluja vise od ognja, krvi i celika
to su naprosto oblaci
sto kao pseta crkavaju
kao pseta sto nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga nista ne osta.
Barbara, Barbara
nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
prokisla, radosna, ocarana, pod kisom
sjeti se Barbara, bez prestanka je kisilo nad brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smijesila si se, i ja sam se smijesio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
sjeti se
sjeti se toga dana
ne zaboravi
neki covjek je stajao u trijemu i
viknuo tvoje ime, Barbara
a ti si po kisi k njemu potrcala
radosna, prokisla, ocarana
u njegov zagrljaj pala
sjeti se toga Barbara,
ne ljuti se sto ti govorim ti
ja kazem ti svima koje volim
cak i onima koje sam jednom vidio
ja kazem ti onima koji se vole
cak i onima koje nisam upoznao.
sjeti se Barbara i ne zaboravi
tu kisu mudru i sretnu, na svome licem sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kisu iznad mora i iznad a***nalom
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana
oh, Barbara
rat je je svinjarija velika i sta je sa sobom sada
pod kisom kanonada ognja, krvi i celika
a onaj koji te je grlio, zaljubljeno
je li umro, nestao ili jos uvijek zivi
oh, Barbara
bez prestanka kisi nad Brestom
jednako kao i tada
ali to nije isto, i sve je sruseno
to su porotne kise, strasne i neutjesne
to nije oluja vise od ognja, krvi i celika
to su naprosto oblaci
sto kao pseta crkavaju
kao pseta sto nestaju u mlazu vode
nad brestom
da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
od koga nista ne osta.
Barbara, Barbara