Shot:
Dizali su revoluciju s osmjehom na licu,
pustili su kosu, otkrili su LSD i maricu,
pjevali o miru, s t**om nesvrstano stajali, po
nacionalnoj osnovi nisu se razdvajali, lako
bilo je bit filozof u studentskoj kantini
umjetnik bez kinte i muzičar u sredini di su
stvari kolko-tolko išle, država di štima, lako
bilo je bit student u sedamdesetima - moji
starci - lako su p***ašli prvi posao, s
diplomom u ruci na burzu niko nije išao
živilo se dobro u tom partijskom sistemu, Dugi
Otok se ne spominjao, mijenjalo se temu,
studentarija čupava po diplomi se zaposlila
sigurnu plaču kući redovno donosila, a
udruženi rad znao davat je stanove, onda
lako je bilo imat velike planove
savit svoje gnijezdo, bit opušten, bez tenzija
bacit sidro u firmi, u OOURu do penzija se
ostajalo - cijeli život za istim stolom
tad se nije činilo sve samo folom, jeftinim
trikom, nikom nije falilo za hranu
bili su sretni u svom malom stanu
siguran posao, staž i penzija, začas lako
bilo se odlučit da dobiju nas
Refren:
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji...
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga...
Shot:
A danas - danas su
druga vremena, dosta se toga promijenilo, mi smo
odrasli već a još nam uvijek nije krenulo
poslova nema, svi se snalaze kak znaju, ili
sjede na burzi il za vezu mito daju,
u podstanarskom odnosu sa plaćom na ruke, bez
ikakve sigurnosti i glavom punom zbrke, danas
premija je imat - pos'o na neodređeno
taj koji će dat' staž i socijalno sređeno, tog
nema više, danas druga su vremena, a
ne bi se reklo da smo generacija lijena, mi smo
spremni na rad, polomit se ako treba,
naučili od staraca da novci ne padaju s neba
Remi:
Prošlost nam se smiješi umornim očima
A u zraku miriše nostalgija
Nema Blata nema Zvečke, vjetar je zameo sve
Naši starci barem žive uz uspomene
Pioniri su prošlost, studenti su odrasli
a crveni jugo više nikog ne vozi.
Dinari su nestali, radnici u penziji
ostaje nam nada u dan koji dolazi.
Nada je kurva, san je promijenila...
Više nema ga, nema ga nema ga nema ga...
Dizali su revoluciju s osmjehom na licu,
pustili su kosu, otkrili su LSD i maricu,
pjevali o miru, s t**om nesvrstano stajali, po
nacionalnoj osnovi nisu se razdvajali, lako
bilo je bit filozof u studentskoj kantini
umjetnik bez kinte i muzičar u sredini di su
stvari kolko-tolko išle, država di štima, lako
bilo je bit student u sedamdesetima - moji
starci - lako su p***ašli prvi posao, s
diplomom u ruci na burzu niko nije išao
živilo se dobro u tom partijskom sistemu, Dugi
Otok se ne spominjao, mijenjalo se temu,
studentarija čupava po diplomi se zaposlila
sigurnu plaču kući redovno donosila, a
udruženi rad znao davat je stanove, onda
lako je bilo imat velike planove
savit svoje gnijezdo, bit opušten, bez tenzija
bacit sidro u firmi, u OOURu do penzija se
ostajalo - cijeli život za istim stolom
tad se nije činilo sve samo folom, jeftinim
trikom, nikom nije falilo za hranu
bili su sretni u svom malom stanu
siguran posao, staž i penzija, začas lako
bilo se odlučit da dobiju nas
Refren:
Više ništa nije isto, nema sigurnoga puta
Nema izravnoga leta do zvijezda u bolje sutra
Crno bijeli svijet iz snova sad je svijet u boji
Al predaleko stoji, kao da i ne postoji...
Više nema ga, nema ga, nema ga, nema ga...
Shot:
A danas - danas su
druga vremena, dosta se toga promijenilo, mi smo
odrasli već a još nam uvijek nije krenulo
poslova nema, svi se snalaze kak znaju, ili
sjede na burzi il za vezu mito daju,
u podstanarskom odnosu sa plaćom na ruke, bez
ikakve sigurnosti i glavom punom zbrke, danas
premija je imat - pos'o na neodređeno
taj koji će dat' staž i socijalno sređeno, tog
nema više, danas druga su vremena, a
ne bi se reklo da smo generacija lijena, mi smo
spremni na rad, polomit se ako treba,
naučili od staraca da novci ne padaju s neba
Remi:
Prošlost nam se smiješi umornim očima
A u zraku miriše nostalgija
Nema Blata nema Zvečke, vjetar je zameo sve
Naši starci barem žive uz uspomene
Pioniri su prošlost, studenti su odrasli
a crveni jugo više nikog ne vozi.
Dinari su nestali, radnici u penziji
ostaje nam nada u dan koji dolazi.
Nada je kurva, san je promijenila...
Više nema ga, nema ga nema ga nema ga...