Večer u meni polako gasne,
čujem daleke glasove, kasne.
Tko je to u ovo doba,
kada još tobom miriše soba?
Sve, na tebe sjeća me.
Oko mog srca led se hvata,
uzalud vjetar otvara vrata,
tuga me opet razbija, kida,
samoga između četiri zida.
Sve, na tebe sjeća me.
Dođi još jednom, makar u snu,
donesi mladost očima sjetnim.
Ja sam još ovdje, ja sam još tu,
učini, učini me sretnim.
Dođi još jednom, makar na čas,
vrati me opet danima ljetnim.
Možda još nije kasno za nas,
učini, učini me sretnim.
Jesen i kiše, stare balade,
i ništa više, tek prazne nade.
I tako danas, i tako sutra,
teške su noći,
još teža jutra.
Sve, na tebe sjeća me.
Dođi još jednom, makar u snu...
čujem daleke glasove, kasne.
Tko je to u ovo doba,
kada još tobom miriše soba?
Sve, na tebe sjeća me.
Oko mog srca led se hvata,
uzalud vjetar otvara vrata,
tuga me opet razbija, kida,
samoga između četiri zida.
Sve, na tebe sjeća me.
Dođi još jednom, makar u snu,
donesi mladost očima sjetnim.
Ja sam još ovdje, ja sam još tu,
učini, učini me sretnim.
Dođi još jednom, makar na čas,
vrati me opet danima ljetnim.
Možda još nije kasno za nas,
učini, učini me sretnim.
Jesen i kiše, stare balade,
i ništa više, tek prazne nade.
I tako danas, i tako sutra,
teške su noći,
još teža jutra.
Sve, na tebe sjeća me.
Dođi još jednom, makar u snu...