Sve dolazi na svoje
I čemu još se čudim
Vratit zrno nade
Uzalud se trudim
Od pustih obećanja
I prijatelja lažnih
U najboljoj vjeri
Samog sebe kaznih
Sve dolazi na svoje
Po ustaljenom redu
Dok drugi su kraj vatre
Ja opet sam na ledu
I tko je kriv što neću
Nikada odrasti
Ja živjeti ne mogu
Bez ponosa i časti
U vlaku mog života
Za sve mjesta ima
Al previše je tuge
U praznim vagonima
U vlaku mog života
Putnika je sve manje
Raspršili se ljudi
Na sve četiri strane
I čemu još se čudim
Vratit zrno nade
Uzalud se trudim
Od pustih obećanja
I prijatelja lažnih
U najboljoj vjeri
Samog sebe kaznih
Sve dolazi na svoje
Po ustaljenom redu
Dok drugi su kraj vatre
Ja opet sam na ledu
I tko je kriv što neću
Nikada odrasti
Ja živjeti ne mogu
Bez ponosa i časti
U vlaku mog života
Za sve mjesta ima
Al previše je tuge
U praznim vagonima
U vlaku mog života
Putnika je sve manje
Raspršili se ljudi
Na sve četiri strane