Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen,
nekad sve če da raste pored mene.
Idi i ukradi sreču, našu sreču,
idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen,
ma nekad sve če da raste pored mene.
Idi i ukradi sreču, našu sreču,
idi, ja te pratit neču.
Idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi kojega voli!
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen...
Idi i pretvori me u kamen...
♫
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen,
nekad sve če da raste pored mene.
Idi i ukradi sreču, našu sreču,
idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen,
ma nekad sve če da raste pored mene.
Idi i ukradi sreču, našu sreču,
idi, ja te pratit neču.
Idi, ja te pratit neču.
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi kojega voli!
Jesen je kada ruže venu,
a tuga je kad čovjek ostavlja ženu, svoju voljenu,
zima je kad na polju snježi,
a hladno je kad srce od srca bježi.
Idi i pretvori me u kamen...
Idi i pretvori me u kamen...
♫