Vuku se dani, nizu se pjesme, zavodljive rijeci koje nitko ne cuje / Iako, znamo, negdje unutra ostaje trag u vidu jasnih s***nji / One su lijepe, tu nema sumnje i svatko bi rado u njima vjecno ostao / Iako znamo da malo vrijede kicaste rijeci koje nitko ne slusa / Ali tko još slusa pjev smijesnih slavuja u ranu zoru / Samo rijetki putnici sto sa zorom iscekuju vlak / Iz mjesta u mjesto, iz grada u grad / Iz kaosa glave u svemir srca / Imitiram blagi ples planeta / Poucavam sunce tihom pjevanju / Lako je biti bezbrizna luda, igrati zmurke sa samim sobom / Al' istina grebe i grebe do boli jer otkriva sve sto smo dugo tajili / Ali tko još slusa pjev smijesnih slavuja u ranu zoru / Samo rijetki putnici što sa zorom iscekuju vlak / Naoko laka, laksa od laganja cini se odluka da me ostavis / Cije ce usne dotaci tvoje na kraju te beskrajno duge veceri / Hocu li moci ostati miran / Hocu li moci dostojanstvo ocuvati / Kunem se, nisam razotkrio sebe / Blago je negdje dolje na dnu ostalo / Tamo te ceka jer samo zbog tebe / Samo zbog tebe sve je ovo postalo / Na zalost, eto, mnogo je toga ostalo dolje u bunaru skriveno / Ali tko jos slusa pjev smijesnih slavuja u ranu zoru / Samo rijetki putnici sto sa zorom iscekuju vlak