Sve suze i stid moje su oči izdržale do sad.
Ali najdeblji zid kap vode probije kad-tad.
Kao knjiga na jednome listu,
moja je sudbina prazan dlan
u svim drugima tražim istu
kako umijem i znam,
a to je premalo za sreću, Bože,
zauvijek sam njen i na koljenima neću
drugoj da se radujem.
Jer to je premalo za sreću,
samo korak bliže dna
- tko me tjerao da ljubim tlo po njenim nogama?
Na pijesku bi sam vukao kamen,
zaboravljao glad
i žedan bi tad gutao plamen,
a pogledaj me sad!
Bez tebe sam ništa,
tek lice u gomili, isti kao svi
- napola čovjek, bez ljubavi.
Ali najdeblji zid kap vode probije kad-tad.
Kao knjiga na jednome listu,
moja je sudbina prazan dlan
u svim drugima tražim istu
kako umijem i znam,
a to je premalo za sreću, Bože,
zauvijek sam njen i na koljenima neću
drugoj da se radujem.
Jer to je premalo za sreću,
samo korak bliže dna
- tko me tjerao da ljubim tlo po njenim nogama?
Na pijesku bi sam vukao kamen,
zaboravljao glad
i žedan bi tad gutao plamen,
a pogledaj me sad!
Bez tebe sam ništa,
tek lice u gomili, isti kao svi
- napola čovjek, bez ljubavi.