The Beat Fleet - Spazam
Zatocen u cibi od par stotina hektara,
al' nema tih para da se isprdnem iz ovog cmara,
od ekipe i atmosfere šta me stavila
u tažak položaj da proucavan pravila.
U šumi od betona di svi cekamo premije,
grintaviji od Jeremije, kroz život nas vode kemije,
i sve je crno, bijelo ili zeleno, jebate led,
šta sve necemo ucinit za dovest se u red.
Toliko se trudimo za p***ac spas, ostacemo trudni.
Tu je malo zabave za nas.
Tu je malo šta vridnije od pišljiva boba,
sve je potrošna roba.
'Ko voli, nek izvoli i nek proba,
puno šarenih bombona ustvari jedemo govna.
A di je istina?
Prikrivena, ušivena u pergamentima bez imena.
Okovana u lance birokracije,
zaboravljena u labirintima racionalizacije.
Zbog paleži, cenzure i transkripcije,
duhovne policije, živimo u svitu laži i fikcije,
a guzonje iz lože nas svako malo lože,
rob voli bit rob drugacije ne može.
REFREN
/ja sam nervozan i prazan, stari splitski spazam/
Da li je pojava božjeg sina vrijednija od eksploatacije
monstruma cenzure i medija? Da li su zaista vidjeli
božjeg sina, ili tu ima nešto što skriva se vješto.
Zaista, kakve ce biti mase,
kad je nekima stalo da zna se malo.
Možda nikada necemo ni znati i samo cemo ratovat i
patit dok ce vragovi krasti.
Zato živimo do pola, puni straha i vjere,
i skrivenog bola.
U blatu materije i privatizacije,
topovsko meso na bedemu šta dili civilizacije.
Daleko od boga, daleko od istine,
takvo je vrime, moderno je bit bez vrline.
I eto, grad nam postaje geto,
nista nam nije sveto al' doce ljeto
pa ce sve to na trenutak biti u redu,
i poredak stvari, stari, ja cu zavarit.
U kavezu slucaja i eksperimenata
slobodna duša je virus u programu društva.
REFREN
/ Samo sam uteg na vagi univerzuma, na njoj balansira
ravnoteža mog uma.
Skepticnost me vezala za iskustva,
ne želim bit artikal na štandu potrošackog društva.
I šta sam usrid svemira?
Nemam mira nocima dok mi smisao egzistencije nestaje
pred ocima, cini se, samo šeprtlja u ocima
ispravnih i ispranih dok nam priti 84,
sve je super, hvataj let,
zajaši internet i hrli u vrli novi svijet.
Puši u balon pun informacija,
napetost raste al' to je demokracija
i nema straha jer rodena je nacija,
novo igralište svjetskih korporacija.
Igra se zove ugrabi svoj komad kolaca,
prodaj i stavove ako se dobro placa i biraj šta ceš:
Budu, Allaha il' Krista,
il' si ateista,
stvar je ista sve dok si materijalista.
Standard površne mode, kako dode, tako ode,
masu seksa bez kompleksa s puno some i keksa.
Kemija, igracke i žene okrecu svijet,
ukljuci se il' iskljuci ali uvik prati
svoju svijest i slobodno biraj- komercijala ili budala,
žrtva na oltaru tudih ili vlastitih ideala...
REFREN
Zatocen u cibi od par stotina hektara,
al' nema tih para da se isprdnem iz ovog cmara,
od ekipe i atmosfere šta me stavila
u tažak položaj da proucavan pravila.
U šumi od betona di svi cekamo premije,
grintaviji od Jeremije, kroz život nas vode kemije,
i sve je crno, bijelo ili zeleno, jebate led,
šta sve necemo ucinit za dovest se u red.
Toliko se trudimo za p***ac spas, ostacemo trudni.
Tu je malo zabave za nas.
Tu je malo šta vridnije od pišljiva boba,
sve je potrošna roba.
'Ko voli, nek izvoli i nek proba,
puno šarenih bombona ustvari jedemo govna.
A di je istina?
Prikrivena, ušivena u pergamentima bez imena.
Okovana u lance birokracije,
zaboravljena u labirintima racionalizacije.
Zbog paleži, cenzure i transkripcije,
duhovne policije, živimo u svitu laži i fikcije,
a guzonje iz lože nas svako malo lože,
rob voli bit rob drugacije ne može.
REFREN
/ja sam nervozan i prazan, stari splitski spazam/
Da li je pojava božjeg sina vrijednija od eksploatacije
monstruma cenzure i medija? Da li su zaista vidjeli
božjeg sina, ili tu ima nešto što skriva se vješto.
Zaista, kakve ce biti mase,
kad je nekima stalo da zna se malo.
Možda nikada necemo ni znati i samo cemo ratovat i
patit dok ce vragovi krasti.
Zato živimo do pola, puni straha i vjere,
i skrivenog bola.
U blatu materije i privatizacije,
topovsko meso na bedemu šta dili civilizacije.
Daleko od boga, daleko od istine,
takvo je vrime, moderno je bit bez vrline.
I eto, grad nam postaje geto,
nista nam nije sveto al' doce ljeto
pa ce sve to na trenutak biti u redu,
i poredak stvari, stari, ja cu zavarit.
U kavezu slucaja i eksperimenata
slobodna duša je virus u programu društva.
REFREN
/ Samo sam uteg na vagi univerzuma, na njoj balansira
ravnoteža mog uma.
Skepticnost me vezala za iskustva,
ne želim bit artikal na štandu potrošackog društva.
I šta sam usrid svemira?
Nemam mira nocima dok mi smisao egzistencije nestaje
pred ocima, cini se, samo šeprtlja u ocima
ispravnih i ispranih dok nam priti 84,
sve je super, hvataj let,
zajaši internet i hrli u vrli novi svijet.
Puši u balon pun informacija,
napetost raste al' to je demokracija
i nema straha jer rodena je nacija,
novo igralište svjetskih korporacija.
Igra se zove ugrabi svoj komad kolaca,
prodaj i stavove ako se dobro placa i biraj šta ceš:
Budu, Allaha il' Krista,
il' si ateista,
stvar je ista sve dok si materijalista.
Standard površne mode, kako dode, tako ode,
masu seksa bez kompleksa s puno some i keksa.
Kemija, igracke i žene okrecu svijet,
ukljuci se il' iskljuci ali uvik prati
svoju svijest i slobodno biraj- komercijala ili budala,
žrtva na oltaru tudih ili vlastitih ideala...
REFREN