7. (K) RAJ
Ne zabušavam uspavan. Pokušavam uspravan
Sam il 'u grupama, da živim po šumama
Pod opsadom dušmana. Braća su mi huškana
Puškama. Njuškama svojim vode skrovištima mojim
Toga se ne bojim jer se borim od kada postojim.
Ožiljke ne brojim jer kamenje i motke
Samo tuku koske. Stisneš zube kad se slome
Budeš bolje nakon. Prođe. Odmah pokret!
Laži mnogo gore bole, more kao da si proklet
K'o da preko kože tvoje sloj je kužne crne smole
Na koju se, opet, lijepi tuđa bolest
To ne mogu speru s 'tebe rijeke svježe vode
Ipak, kuda god da odeš, od svoje si loze
U šumi si rođen, istim instinktom si vođen
To ne može proći. Dok umjetno Pavlovljev
Naučeni refleks, kada više nema veće zverke
Za eksperimente, nestane dok trepneš
Ovaj kraj Majke Zemlje je tvoje okruženje
Uspomene, opomene oblikovale su gene
Život kad ponese na zapad, istok, jug, sjever
Možeš kraj da napustiš, al 'on neće tebe
Pa ne možeš smetneš s uma refren pjesme
Setne, pošto jeste zavijanje na Mjesec
Daljina zebe, grebeš kroz smetove snježne
Tvoja mantra, tvoja snaga, od vraga brana zadnja
Vučija patnja otvara ti vrata (K) raja
Gdje zeleni je pašnjak, voda hladna, mlada stada
I nema drugog traga osim prijateljskih šapa
Iskrvario je dan. sam vraćam se na kraj
Čeljusti su gladne prazne, po tijelu su rane-brazde
Ako srce klone, stane, kad se oči sklope same
Bljesak otima od tame, da trajem okružen (K) rajem
Ne zabušavam uspavan. Pokušavam uspravan
Sam il 'u grupama, da živim po šumama
Pod opsadom dušmana. Braća su mi huškana
Puškama. Njuškama svojim vode skrovištima mojim
Toga se ne bojim jer se borim od kada postojim.
Ožiljke ne brojim jer kamenje i motke
Samo tuku koske. Stisneš zube kad se slome
Budeš bolje nakon. Prođe. Odmah pokret!
Laži mnogo gore bole, more kao da si proklet
K'o da preko kože tvoje sloj je kužne crne smole
Na koju se, opet, lijepi tuđa bolest
To ne mogu speru s 'tebe rijeke svježe vode
Ipak, kuda god da odeš, od svoje si loze
U šumi si rođen, istim instinktom si vođen
To ne može proći. Dok umjetno Pavlovljev
Naučeni refleks, kada više nema veće zverke
Za eksperimente, nestane dok trepneš
Ovaj kraj Majke Zemlje je tvoje okruženje
Uspomene, opomene oblikovale su gene
Život kad ponese na zapad, istok, jug, sjever
Možeš kraj da napustiš, al 'on neće tebe
Pa ne možeš smetneš s uma refren pjesme
Setne, pošto jeste zavijanje na Mjesec
Daljina zebe, grebeš kroz smetove snježne
Tvoja mantra, tvoja snaga, od vraga brana zadnja
Vučija patnja otvara ti vrata (K) raja
Gdje zeleni je pašnjak, voda hladna, mlada stada
I nema drugog traga osim prijateljskih šapa
Iskrvario je dan. sam vraćam se na kraj
Čeljusti su gladne prazne, po tijelu su rane-brazde
Ako srce klone, stane, kad se oči sklope same
Bljesak otima od tame, da trajem okružen (K) rajem