Ponovo sam, sve je isto kao jučer
I kao svaki dan
Još uvijek živ, počinjem prihvaćati da
Za sve sam sam kriv.
Zašto sada nije kraj za mene, ne znam niti
sam, Zašto sam bio takva budala...
Ma bolje da se ne sjećam...
I sada mi prolaze dani kao prije,
Samo je nešto drukčije... nešto nedostaje,
Dan kao svaki drugi dan,
Ni sretan, niti nesretan...
Ne jedem i ne spavam...
Nikad joj nisam bio ništa,
Ništa više od
Običnog dobrog prijatelja,
A to je baš ono što nisam htio
I tako sam se trudio, Ništa nisam dobio.
Rekla je: "Možda jednog dana,
To nitko znati ne može, I nikad ne zna se"
A do tada tko zna što će biti,
Možda i vrijeme će me ubiti,
A nju mi nikad neće vratiti...
Ponovo sam, neprestano razmišljam,
Je li moglo biti drukčije.
Još uvijek živ, makar ni u to nisam
siguran, a ništa ne mogu promijeniti...
Od svega što je ona dala, još samo bol je
ostala i ja ostao sam sam, na pola mrtav,
pretrgan, Sjećam se još svih njenih riječi,
I one uvijek će me boljeti,
I one uvijek će me vraćati...
U snove uvijek će se vraćati...
I kao svaki dan
Još uvijek živ, počinjem prihvaćati da
Za sve sam sam kriv.
Zašto sada nije kraj za mene, ne znam niti
sam, Zašto sam bio takva budala...
Ma bolje da se ne sjećam...
I sada mi prolaze dani kao prije,
Samo je nešto drukčije... nešto nedostaje,
Dan kao svaki drugi dan,
Ni sretan, niti nesretan...
Ne jedem i ne spavam...
Nikad joj nisam bio ništa,
Ništa više od
Običnog dobrog prijatelja,
A to je baš ono što nisam htio
I tako sam se trudio, Ništa nisam dobio.
Rekla je: "Možda jednog dana,
To nitko znati ne može, I nikad ne zna se"
A do tada tko zna što će biti,
Možda i vrijeme će me ubiti,
A nju mi nikad neće vratiti...
Ponovo sam, neprestano razmišljam,
Je li moglo biti drukčije.
Još uvijek živ, makar ni u to nisam
siguran, a ništa ne mogu promijeniti...
Od svega što je ona dala, još samo bol je
ostala i ja ostao sam sam, na pola mrtav,
pretrgan, Sjećam se još svih njenih riječi,
I one uvijek će me boljeti,
I one uvijek će me vraćati...
U snove uvijek će se vraćati...