U danima kad na Niksic, Crnogorci udarise ...
Kad bijahu dosli dani, Da ne bude turskih vise.
U logoru crnogorskom, Pokraj kule Lekovica,
Neko knjazu okleveta Popa Mila Jovovica.
Pa knaz Mila dozivase U prisustvu svih vojvoda,
Te mu rece Pope Milo - nit si vino, nit si voda!
Kad to cuse pope Milo Polece mu sablji ruka,
A dva oka k'o strijele Sijevnuse u hajduka.
Vojvode se uplasise Od izgleda vuka gorskog,
Da oruzje ne potegne Na vladara crnogorskog.
Kao da mu ostrim macem Srce musko rasijece,
Pa zavika Gospodaru, Bog sa tobom, sta to rece!
Te ljutito napustio Gospodara i vojvode,
I pod sator svoj svileni Sa mislima teskim ode ...
Pa u ljutnji gusle zgrabi Odjeknuse tanke strune,
Kriknu Milo kao soko Pa se majkom sjetnom kune:
Da ce poci u grad Niksic Sam bez ikog dana
I na megdan pozvat silnog Musovica kapetana!
Baci gusle, uzja' vranca. Preko Zete predje vode,
I na 'atu pomamnome Preko polja gradu ode.
Leti vranac niz rastoke Kao da ga nosek rila ...
Dok s bedema turska straza Opazila popa mila.
A pop Milo sve je blize Do turaka i sanaca,
Pod sobom je zamorio Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje Bira turske porodice,
Na najtvrdje ide sance, Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo Da pogine od junaka,
Od cuvenih i priznatih Idrizovih potomaka.
Ustavi ga turska straza Na kapiju kod Niksica.
Kaza im se i narediZovite mi Musovica!
Kad ga cuse turci ko je Otrcase kapetanu,
Malo zatim i Musovic Na kapiju gradsku stanu:
Odkud jutros Jovovicu Veselijem glasom rece,
Zar od knjaza crnogorskog U moj tvrdi grad utece!
Promamo te oberucke, Sve cemo ti oprostiti
Zivotu ti, harambaso,mVjeruj nece nista biti!
Planu Milo Dosta vise, Ne budali bez potrebe!
Ja sam doso kapetane Da na megdan zovem tebe!
No se spremi i izadji, Biraj mjesto za megdana!
Te rijeci kao munja Pogodise kapetana.
Preblijedje pred hajdukom Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje Njegove se lako gine.
Ne smije megdan da prihvati, Prepade se svojoj glavi,
A na slavu i na proslost Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu kukavicki Znak na kulu strazi dade:
Jeknu plotun - Pop pogodjen s konja pade!
Vranac teknu i pobeze Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama Niz glavicu Turci lete,
Pa se grabe ko ce prije Ma'nut sabljom po sokolu
Za cije je ime cuo I car Hamid i Stambolu.
Na mrtvoga popa stize Ferizovic Hasan prvi ...
Zviznu sablja - glava pade U stocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu, Na vrh hana Musovica
Istaknuse Turci glavu Popa Mila Jovovica!
Sa strzovog ostrog ko'ca Gleda Milo sa visime
Kako mu se Turci zore I po gradu senluk cine.
a gavran se crna ptica obradova iznenada
kad krvavu vidje glavu pa se vije iznad grada
Primice se iznad cabre da na bedem padne tvrdi
po starijem navikama musku glavu da nagrdi
A krijuci iz harema kroz pendzere vire bule
da cuvenu vide glavu SRPSKOG popa na vrh kule
Kad bijahu dosli dani, Da ne bude turskih vise.
U logoru crnogorskom, Pokraj kule Lekovica,
Neko knjazu okleveta Popa Mila Jovovica.
Pa knaz Mila dozivase U prisustvu svih vojvoda,
Te mu rece Pope Milo - nit si vino, nit si voda!
Kad to cuse pope Milo Polece mu sablji ruka,
A dva oka k'o strijele Sijevnuse u hajduka.
Vojvode se uplasise Od izgleda vuka gorskog,
Da oruzje ne potegne Na vladara crnogorskog.
Kao da mu ostrim macem Srce musko rasijece,
Pa zavika Gospodaru, Bog sa tobom, sta to rece!
Te ljutito napustio Gospodara i vojvode,
I pod sator svoj svileni Sa mislima teskim ode ...
Pa u ljutnji gusle zgrabi Odjeknuse tanke strune,
Kriknu Milo kao soko Pa se majkom sjetnom kune:
Da ce poci u grad Niksic Sam bez ikog dana
I na megdan pozvat silnog Musovica kapetana!
Baci gusle, uzja' vranca. Preko Zete predje vode,
I na 'atu pomamnome Preko polja gradu ode.
Leti vranac niz rastoke Kao da ga nosek rila ...
Dok s bedema turska straza Opazila popa mila.
A pop Milo sve je blize Do turaka i sanaca,
Pod sobom je zamorio Bijesnoga svoga vranca.
Kao sto mu dolikuje Bira turske porodice,
Na najtvrdje ide sance, Na najljuce gradske zlice.
Pa ako bi poginuo Da pogine od junaka,
Od cuvenih i priznatih Idrizovih potomaka.
Ustavi ga turska straza Na kapiju kod Niksica.
Kaza im se i narediZovite mi Musovica!
Kad ga cuse turci ko je Otrcase kapetanu,
Malo zatim i Musovic Na kapiju gradsku stanu:
Odkud jutros Jovovicu Veselijem glasom rece,
Zar od knjaza crnogorskog U moj tvrdi grad utece!
Promamo te oberucke, Sve cemo ti oprostiti
Zivotu ti, harambaso,mVjeruj nece nista biti!
Planu Milo Dosta vise, Ne budali bez potrebe!
Ja sam doso kapetane Da na megdan zovem tebe!
No se spremi i izadji, Biraj mjesto za megdana!
Te rijeci kao munja Pogodise kapetana.
Preblijedje pred hajdukom Iz junacke Markovine
Jer je znao da od sablje Njegove se lako gine.
Ne smije megdan da prihvati, Prepade se svojoj glavi,
A na slavu i na proslost Kuce svoje zaboravi.
Vec u strahu kukavicki Znak na kulu strazi dade:
Jeknu plotun - Pop pogodjen s konja pade!
Vranac teknu i pobeze Natrag preko vode Zete
A na Mila sa sabljama Niz glavicu Turci lete,
Pa se grabe ko ce prije Ma'nut sabljom po sokolu
Za cije je ime cuo I car Hamid i Stambolu.
Na mrtvoga popa stize Ferizovic Hasan prvi ...
Zviznu sablja - glava pade U stocenu lokvu krvi.
Na najvecu gradsku kulu, Na vrh hana Musovica
Istaknuse Turci glavu Popa Mila Jovovica!
Sa strzovog ostrog ko'ca Gleda Milo sa visime
Kako mu se Turci zore I po gradu senluk cine.
a gavran se crna ptica obradova iznenada
kad krvavu vidje glavu pa se vije iznad grada
Primice se iznad cabre da na bedem padne tvrdi
po starijem navikama musku glavu da nagrdi
A krijuci iz harema kroz pendzere vire bule
da cuvenu vide glavu SRPSKOG popa na vrh kule