Misliš da si potratio mladost, svi to misle.
Misliš da si ih probao premalo, al' sve su iste.
Osjećaš da se život događa negdje drugdje, baš petkom navečer,
I da ti stalno fali još malo do konačne sreće.
Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta,
Tijelo je teksture razvučena tijesta,
Još uvijek tajno o vilama snivaš,
I sve si gluplji što stariji bivaš.
Kad i s kojom ostati zauvijek? Nije ti jasno.
Stati i biti na pravom kursu bilo bi krasno.
"To nije odlika samo dosadnih ljudi", kako nas neki tješe.
"To nije ni odluka, stvar je u genetskom kodu", zato se nadmeno smiješe.
Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta,
Tijelo je teksture razvučena tijesta,
Još uvijek tajno o vilama snivaš,
I sve si gluplji što stariji bivaš.
Uvijek imaš razlog, tražiš opravdanje,
Za još jednu rundu pa da napraviš sranje.
Postaneš grozan, krive rečenice biraš,
I sve si gluplji što pijaniji bivaš.
Misliš da si ih probao premalo, al' sve su iste.
Osjećaš da se život događa negdje drugdje, baš petkom navečer,
I da ti stalno fali još malo do konačne sreće.
Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta,
Tijelo je teksture razvučena tijesta,
Još uvijek tajno o vilama snivaš,
I sve si gluplji što stariji bivaš.
Kad i s kojom ostati zauvijek? Nije ti jasno.
Stati i biti na pravom kursu bilo bi krasno.
"To nije odlika samo dosadnih ljudi", kako nas neki tješe.
"To nije ni odluka, stvar je u genetskom kodu", zato se nadmeno smiješe.
Rastu ti dlake iz nedokučivih mjesta,
Tijelo je teksture razvučena tijesta,
Još uvijek tajno o vilama snivaš,
I sve si gluplji što stariji bivaš.
Uvijek imaš razlog, tražiš opravdanje,
Za još jednu rundu pa da napraviš sranje.
Postaneš grozan, krive rečenice biraš,
I sve si gluplji što pijaniji bivaš.