Olovne i teške snove snivaju
oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
kućice i toranj; sunce u ranama
mre i motri kako mrke bivaju
vrbe, crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
tek se s***e ceste, dok ne utonu
u daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
šapće o životu mrakom gluhijem,
kao da je samac usred svemira.
Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče"
oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
kućice i toranj; sunce u ranama
mre i motri kako mrke bivaju
vrbe, crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
tek se s***e ceste, dok ne utonu
u daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
šapće o životu mrakom gluhijem,
kao da je samac usred svemira.
Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče"