Dok vani bura sve rastura, htio sam izaći van
žuto je lišće pokrilo grad, a dimnjaci su dimili.
Čudno, pred liftom nikoga
pa tu uvijek ima klinaca
Čudno, pred liftom nikoga
da nije danas mozda nedjelja.
Na brzinu obukao sam žaket i izjurio iz lifta van
preda mnom pusta ulica i bura je zviždala
bus je na stanici čekao putnike, motor je brujao
sa kioska su letjele novine, lova je ostala.
Čudno, ni u busu nikoga
stvarno, da nije danas nedjelja
čudno, ni u busu nikoga
da nije danas mozda nedjelja.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma gdje su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali...
Ma sta je sad?
Dok vani bura sve rastura, vrata su škripala
nazvao sam Gogu i Frica, nitko ne odgovara
kod Cepa jos uvijek bukalet vina i karte za briskulu
netko je bacio asa od Kope, sa radija je krcalo.
Bila je to zadnja stvar
jedva da sam što razumio
igla je preskakala
bio je E.M.I. od Pistolsa.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma gdje su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali...
Ma sta je sad?
Mogao sam ući u banku i uzeti novaca koliko mi treba
ili ući u neki auto i odvesti se bilo gdje.
Mogao sam raspasti, gariti do daske ili pucati iz topova
Mogao sam ući u bilo koje kino i pogledati svoj najdraži film.
Uzeti sa police najbolje vino i piti osam tjedana
mogao sam drkati nasred ulice ili razbiti sve izloge
napraviti miting, demonstracije i nositi sam zastave
mogao sam sam otići u zatvor ili biti svoj najbolji šef.
Što će mi sve to kada nigdje nema nikoga
što, što će mi sve to kada sam ovdje ostao sasvim sam.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma zar su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali....
Ma sta je sad?
Ne živim više na krivini smrti...
U Goginu parku ne miriše kruh.
žuto je lišće pokrilo grad, a dimnjaci su dimili.
Čudno, pred liftom nikoga
pa tu uvijek ima klinaca
Čudno, pred liftom nikoga
da nije danas mozda nedjelja.
Na brzinu obukao sam žaket i izjurio iz lifta van
preda mnom pusta ulica i bura je zviždala
bus je na stanici čekao putnike, motor je brujao
sa kioska su letjele novine, lova je ostala.
Čudno, ni u busu nikoga
stvarno, da nije danas nedjelja
čudno, ni u busu nikoga
da nije danas mozda nedjelja.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma gdje su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali...
Ma sta je sad?
Dok vani bura sve rastura, vrata su škripala
nazvao sam Gogu i Frica, nitko ne odgovara
kod Cepa jos uvijek bukalet vina i karte za briskulu
netko je bacio asa od Kope, sa radija je krcalo.
Bila je to zadnja stvar
jedva da sam što razumio
igla je preskakala
bio je E.M.I. od Pistolsa.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma gdje su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali...
Ma sta je sad?
Mogao sam ući u banku i uzeti novaca koliko mi treba
ili ući u neki auto i odvesti se bilo gdje.
Mogao sam raspasti, gariti do daske ili pucati iz topova
Mogao sam ući u bilo koje kino i pogledati svoj najdraži film.
Uzeti sa police najbolje vino i piti osam tjedana
mogao sam drkati nasred ulice ili razbiti sve izloge
napraviti miting, demonstracije i nositi sam zastave
mogao sam sam otići u zatvor ili biti svoj najbolji šef.
Što će mi sve to kada nigdje nema nikoga
što, što će mi sve to kada sam ovdje ostao sasvim sam.
Gdje su svi ti ljudi, gdje li su samo otišli
zašto se od mene kriju, ma zar su nestali
gdje su svi ti ljudi, zar su svi popizdili
da li se od sebe kriju ili su nestali....
Ma sta je sad?
Ne živim više na krivini smrti...
U Goginu parku ne miriše kruh.