SHOT:
Stajali smo jedni do drugih
ponosno nasmiješenih lica
dok smo primali maturalnu svjedodžbu od profesorica
zadnji dan valjda da smo svi stajali skupa,
zadnji dan da s*****li ekipa,
škvadra, trupa
izgleda ko jučer a kolko godina već prošlo je
u sjeni da ne primijetiš potiho samo nestaje
sva veza među nama
greška il' defekt?
riječ prijateljstvo iz prezenta ode u perfekt
imamo se rad
al nemamo se baš,
danas brijemo svoj film, ne postoji onaj naš,
dal s*****li mladi naivni il' smo već tad kalkulirali
neki su zaposlili se,
neki diplomirali
neki su i danas još ostali djeca,
nekima se rodila djeca,
svi smo svojim putem pošli,
neki stali na po puta,
neki došli - stigli tu di su sad,
neki su napustili svoj grad
vratit se ne možemo a i da možemo kako bi
kad promijenili smo puteve ko kolosjeke vlakovi
jednom u životu ekipa se naglo rastaje
valjda to zovu odrastanje
BRIDGE:
Koliko toga je stalo sad među nas...
kol'ko promijenili smo se,
dal smo drukčiji danas,
koliko stvari nas dijeli i razvaja...
kako i kad se dogodila promjena
REFREN:
Kažu da mijenjam se
Kažu «Nek', to dobro je!»
Kažu svi su to već prošli sve
i nekad teško je
da teško je...
Kažu da ne bojim se
Kažu al to ne tješi me
Kao, njima sve to lako je
Dižem srednjak svijete - rađe ostajem dijete.
SHOT:
kad se sretnemo nešto nas vraća nazad,
al šta's sad kad previše stvari se već promijenilo,
pa ajd sad ti pričaj o nečemu,
nađi zajedničku temu
postalo je preteško pričat o bilo čemu
sjetiš se bivšeg razreda
lica, imena,
al grozno je kad ne možeš se sjetit svačijeg prezimena
vidimo se rijetko pa sječanje lako blijedi,
školskoj ploči i kredi nema traga više,
sjedi svatko sam u životu,
razred više nas ne veže,
i preživljavat je danas izgleda puno teže
skupimo se svi jednom na godišnjici mature,
vrijeme stane i drago nam je opet vidjet bivše cure,
još su lijepe
izgledamo isti samo smo stariji
mirniji smo, ozbiljniji,
nismo skloni pizdariji ko nekad,
ko da s godinama pomalo smo otupili,
izgubili onu oštrinu,
smirili se, zaljubili
počeli mislit samo na sebe,
sazrijeli onog dana kad su nas počeli oslovljavat sa "vi"
sve se promijenilo al nije sad da mi nedostaje
to je sve samo odrastanje
REFREN
Stajali smo jedni do drugih
ponosno nasmiješenih lica
dok smo primali maturalnu svjedodžbu od profesorica
zadnji dan valjda da smo svi stajali skupa,
zadnji dan da s*****li ekipa,
škvadra, trupa
izgleda ko jučer a kolko godina već prošlo je
u sjeni da ne primijetiš potiho samo nestaje
sva veza među nama
greška il' defekt?
riječ prijateljstvo iz prezenta ode u perfekt
imamo se rad
al nemamo se baš,
danas brijemo svoj film, ne postoji onaj naš,
dal s*****li mladi naivni il' smo već tad kalkulirali
neki su zaposlili se,
neki diplomirali
neki su i danas još ostali djeca,
nekima se rodila djeca,
svi smo svojim putem pošli,
neki stali na po puta,
neki došli - stigli tu di su sad,
neki su napustili svoj grad
vratit se ne možemo a i da možemo kako bi
kad promijenili smo puteve ko kolosjeke vlakovi
jednom u životu ekipa se naglo rastaje
valjda to zovu odrastanje
BRIDGE:
Koliko toga je stalo sad među nas...
kol'ko promijenili smo se,
dal smo drukčiji danas,
koliko stvari nas dijeli i razvaja...
kako i kad se dogodila promjena
REFREN:
Kažu da mijenjam se
Kažu «Nek', to dobro je!»
Kažu svi su to već prošli sve
i nekad teško je
da teško je...
Kažu da ne bojim se
Kažu al to ne tješi me
Kao, njima sve to lako je
Dižem srednjak svijete - rađe ostajem dijete.
SHOT:
kad se sretnemo nešto nas vraća nazad,
al šta's sad kad previše stvari se već promijenilo,
pa ajd sad ti pričaj o nečemu,
nađi zajedničku temu
postalo je preteško pričat o bilo čemu
sjetiš se bivšeg razreda
lica, imena,
al grozno je kad ne možeš se sjetit svačijeg prezimena
vidimo se rijetko pa sječanje lako blijedi,
školskoj ploči i kredi nema traga više,
sjedi svatko sam u životu,
razred više nas ne veže,
i preživljavat je danas izgleda puno teže
skupimo se svi jednom na godišnjici mature,
vrijeme stane i drago nam je opet vidjet bivše cure,
još su lijepe
izgledamo isti samo smo stariji
mirniji smo, ozbiljniji,
nismo skloni pizdariji ko nekad,
ko da s godinama pomalo smo otupili,
izgubili onu oštrinu,
smirili se, zaljubili
počeli mislit samo na sebe,
sazrijeli onog dana kad su nas počeli oslovljavat sa "vi"
sve se promijenilo al nije sad da mi nedostaje
to je sve samo odrastanje
REFREN