Pokupio si stvari,
htio si istog časa,
nestati zauvijek,
bez traga i bez glasa.
Puna ti je glava,
nezdrava okolina,
mislio si riješiti sve,
bijegom iz trećeg čina.
Odjednom shvatiš u tebi koplja se lome,
zapitaš sebe je li riješenje u tome,
da li nemir svoj, ostavljaš kad odeš,
il' vučeš ga ko sjenku, bilo kud da pođeš.
U ogledalo se gledaš,
hrabriš se prije puta,
uhvačen u zamku,
bez skrivenog aduta.
Potišten sjedneš,
sve po starom teče,
sipaš čašu do kraja,
još jedno propalo veče.
Odjednom shvatiš u tebi koplja se lome,
zapitaš sebe je li riješenje u tome,
da li nemir svoj, ostavljaš kad odeš,
il' vučeš ga ko sjenku, bilo kud da pođeš.
htio si istog časa,
nestati zauvijek,
bez traga i bez glasa.
Puna ti je glava,
nezdrava okolina,
mislio si riješiti sve,
bijegom iz trećeg čina.
Odjednom shvatiš u tebi koplja se lome,
zapitaš sebe je li riješenje u tome,
da li nemir svoj, ostavljaš kad odeš,
il' vučeš ga ko sjenku, bilo kud da pođeš.
U ogledalo se gledaš,
hrabriš se prije puta,
uhvačen u zamku,
bez skrivenog aduta.
Potišten sjedneš,
sve po starom teče,
sipaš čašu do kraja,
još jedno propalo veče.
Odjednom shvatiš u tebi koplja se lome,
zapitaš sebe je li riješenje u tome,
da li nemir svoj, ostavljaš kad odeš,
il' vučeš ga ko sjenku, bilo kud da pođeš.