Nevolem,
nikog, lutko, takva mi je narav
kao odzak star i grav
puno dima je kroz mene proslo.
Nevolem,
ujne, strine, sogore, komsiluk,
nataknem ih na civiluk,
od njih nista dobro nije doslo.
Nevolem,
s****kare, cigose, trubace,
burek, ulicne pisace,
nek mi moju lepu varos vrate.
Nevolem,
dzipadzije, dizel, butikase,
restoteke, tamburase,
svaku pesmu bar za strofu skrate.
Mater im...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim cet`r` konja besna,
da ih u oblak upregne
pa stobom di nas niko ne zna,
uteknem.
Nevolem,
kad mi gace udju, di vec udju,
te s*****inu brigu tudju,
kosticu u strudli od visanja.
Nevolem,
zatucane, gratis, kravatase,
hipohondre sto se plase,
da dobiju rak od razmisljanja.
Nevolem,
krvolocne pse i gospodare,
nadjubrene trotoare,
maskirne, kad navale na pendzer.
Nevolem,
lopuze sto voze tudja kola,
znaju azbuku do pola,
micu usnama dok sricu pejdzer.
I ne samo da ih ne volim nego ih se malo i gadim ...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim camac na dva vesla,
i onaj sesir rogozan,
pa tebe, di nas niko ne zna,
odvozam.
Nevolem,
sizove i nervne bolesnike,
pre ih pustali za vikend
sad ih puste pravo pred kamere.
Nevolem,
sve te lezibejke, da prostite,
prorocice, travestite,
nek mi gospon-dame ne zamere.
Nevolem,
teget cirklu na teget mantilu,
sestu licku, sedmu silu,
opa-cupa preko Okucana.
Nevolem,
izbore, televizor, plakate,
dosta, ako Boga znate,
ludnica je kanda otkljucana
sirom ostala, prover`te molim vas...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim adicu od peska,
na njoj sumarak nakrivljen,
da tebe di nas niko ne zna,
sakrijem.
Sta je ovo - solo.
Ih, nevolem solo.
Aaa, to je onaj sopran saksofon.
To tek ne volem.
Nevolem,
uzdrzane, trezvene, pa dzoging,
takve najpre strefi sloging,
al` ni krkanje mi nije blisko.
Nevolem,
sto odasvud samo cujes dajmi,
il` se prosi il` se zajmi,
jebote, ja nikad nisam isko.
Nevolem,
strebercine, vecne odlikase,
crne rolke i sektase,
ne padam na Tibet ili Burmu.
Nevolem,
skrtariju, intelektualce,
koji vazno vrte palce,
kupis ih za spricer i kavurmu.
Koju ja isto, odnosi se na kavurmu, ne volem...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina.
Napuklo srce na dve pole,
ljubav je teret pregolem,
cak i to sto te tolko volem - ne volem.
Uh, sto ne volem kad se ovako zavrsi pesma - ko racija.
Sto, bas je logicno.
E sto tu logiku tek volem. Tu si me nas`o...
nikog, lutko, takva mi je narav
kao odzak star i grav
puno dima je kroz mene proslo.
Nevolem,
ujne, strine, sogore, komsiluk,
nataknem ih na civiluk,
od njih nista dobro nije doslo.
Nevolem,
s****kare, cigose, trubace,
burek, ulicne pisace,
nek mi moju lepu varos vrate.
Nevolem,
dzipadzije, dizel, butikase,
restoteke, tamburase,
svaku pesmu bar za strofu skrate.
Mater im...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim cet`r` konja besna,
da ih u oblak upregne
pa stobom di nas niko ne zna,
uteknem.
Nevolem,
kad mi gace udju, di vec udju,
te s*****inu brigu tudju,
kosticu u strudli od visanja.
Nevolem,
zatucane, gratis, kravatase,
hipohondre sto se plase,
da dobiju rak od razmisljanja.
Nevolem,
krvolocne pse i gospodare,
nadjubrene trotoare,
maskirne, kad navale na pendzer.
Nevolem,
lopuze sto voze tudja kola,
znaju azbuku do pola,
micu usnama dok sricu pejdzer.
I ne samo da ih ne volim nego ih se malo i gadim ...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim camac na dva vesla,
i onaj sesir rogozan,
pa tebe, di nas niko ne zna,
odvozam.
Nevolem,
sizove i nervne bolesnike,
pre ih pustali za vikend
sad ih puste pravo pred kamere.
Nevolem,
sve te lezibejke, da prostite,
prorocice, travestite,
nek mi gospon-dame ne zamere.
Nevolem,
teget cirklu na teget mantilu,
sestu licku, sedmu silu,
opa-cupa preko Okucana.
Nevolem,
izbore, televizor, plakate,
dosta, ako Boga znate,
ludnica je kanda otkljucana
sirom ostala, prover`te molim vas...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina,
da kupim adicu od peska,
na njoj sumarak nakrivljen,
da tebe di nas niko ne zna,
sakrijem.
Sta je ovo - solo.
Ih, nevolem solo.
Aaa, to je onaj sopran saksofon.
To tek ne volem.
Nevolem,
uzdrzane, trezvene, pa dzoging,
takve najpre strefi sloging,
al` ni krkanje mi nije blisko.
Nevolem,
sto odasvud samo cujes dajmi,
il` se prosi il` se zajmi,
jebote, ja nikad nisam isko.
Nevolem,
strebercine, vecne odlikase,
crne rolke i sektase,
ne padam na Tibet ili Burmu.
Nevolem,
skrtariju, intelektualce,
koji vazno vrte palce,
kupis ih za spricer i kavurmu.
Koju ja isto, odnosi se na kavurmu, ne volem...
Al` tebe volem, to je fakat,
ti si mi ljubav jedina,
prodacu onu nasu kucerdu na lakat,
pa nek` je stoput dedina.
Napuklo srce na dve pole,
ljubav je teret pregolem,
cak i to sto te tolko volem - ne volem.
Uh, sto ne volem kad se ovako zavrsi pesma - ko racija.
Sto, bas je logicno.
E sto tu logiku tek volem. Tu si me nas`o...