Ja stao sam sam
u parku sred kiše
gdje ljuljacka tvoja
još tužno se njiše
I molio vjetar
da tiho te zove
da vratiš se natrag
u moje snove.
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više.
I molim nebo da te vrati
da opet sjednemo u zadnju klupu
i da ti pjevam našu pjesmu
kad zvono školsko kraj sata oznaci
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više
u parku sred kiše
gdje ljuljacka tvoja
još tužno se njiše
I molio vjetar
da tiho te zove
da vratiš se natrag
u moje snove.
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više.
I molim nebo da te vrati
da opet sjednemo u zadnju klupu
i da ti pjevam našu pjesmu
kad zvono školsko kraj sata oznaci
Sve je prazno
i park i klupa
i školska kreda
više ne piše
Da znaš samo
kako smo tužni
sišla bi dolje
i otišla ne bi više