Nekako s proljeća uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak, najdraža.
Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni svi derneci pijani,
Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci bas su teški, najdraža.
I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća.
Nekako s proljeća sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze i sve lažne obzire,
Napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci bas su teški, najdraža.
Nekako s proljeća noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izludim
A hoću da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te voli, najdraža.
Sav sam tih od ludila
Bez tebe s proljeca
Neka čežnja tamna, tiha mudrost davna
Spuštam ja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina
Moj kaput baš je težak, najdraža.
Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova
Probude se u meni svi derneci pijani,
Tad nosim stare cipele, one znaju moje ulice
To je boja crnoponoćna
Moji koraci bas su teški, najdraža.
I opet taj osjećaj samoće
Kad neće nikog mene krene i hoće
I opet mrakom svoje pjesme bojim
Pijan od želje za usnama tvojim
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća
Sav sam tih od ludila
Nekako s proljeća.
Nekako s proljeća sjeti mene nepravda
Na pobjede poraze i sve lažne obzire,
Napravim račun praštanja, popijem pusta maštanja
To je ukus lijepog kajanja
Moji kapci bas su teški, najdraža.
Nekako s proljeća noć mi oči otvara
Nemam san da uhvatim, nema dana da ne izludim
A hoću da te vodim ja tragom sunca, jugom maslina
To je dodir tvojih bedara
Moja duša baš te voli, najdraža.
Sav sam tih od ludila
Bez tebe s proljeca