Ti se smiješ svemu što ti kažem,
Svemu što je ostalo u nama,
Jednog dana živjeti ćeš sama -
Ti se smiješ i misliš da lažem.
Ti se smiješ i kada te ljubim
I govorim : "Naš će biti svijet.";
I kada te imam ili gubim
Ko što boju gubi mrtav cvijet.
Tvoje ruke oko moga vrata
Posljednje je što mi možeš dati,
Ponavljam ti, slušaj, vjeruj, shvati
Da je pjesma vrednija od zlata.
Ne vole nas, kažu da smo ludi,
Naša radost uvijek nekog smeta,
Pred nama su nepoznati ljudi,
Otići ću s tobom na kraj svijeta.
Nemam znanca, brata niti druga,
Svuda prođem dalji i od sjene,
Uvijek protiv, uvijek izvan kruga,
Cijele vojske već idu na mene.
Ja ne živim kako drugi hoće,
Mirno, tiho, od danas do sutra,
Ludo teku noći nam i jutra,
Mi beremo zabranjeno voće.
Ti se smiješ svemu što je naše,
Što je bilo ili tek će biti,
Pored tebe znam da moram piti
Gorak otrov iz prepune čaše.
Ti se smijes kao da se čudiš
Ovoj igri koja vječno traje,
Više ima koji više daje,
Umorna si, uzalud se budiš.
I odjednom ničeg više nema,
Ostale su prazne staze grada,
Jasno vidim sve što nam se sprema,
Pad i poraz, i kišu što pada.
A ti šutiš, možda nešto kriješ,
Istina se nikad neće znati,
Daleko si, ne mogu te zvati,
Ti se smiješ, ti se smiješ, smiješ.
Ti se smiješ, ti se smiješ�
Ti se smiješ
Svemu što je ostalo u nama,
Jednog dana živjeti ćeš sama -
Ti se smiješ i misliš da lažem.
Ti se smiješ i kada te ljubim
I govorim : "Naš će biti svijet.";
I kada te imam ili gubim
Ko što boju gubi mrtav cvijet.
Tvoje ruke oko moga vrata
Posljednje je što mi možeš dati,
Ponavljam ti, slušaj, vjeruj, shvati
Da je pjesma vrednija od zlata.
Ne vole nas, kažu da smo ludi,
Naša radost uvijek nekog smeta,
Pred nama su nepoznati ljudi,
Otići ću s tobom na kraj svijeta.
Nemam znanca, brata niti druga,
Svuda prođem dalji i od sjene,
Uvijek protiv, uvijek izvan kruga,
Cijele vojske već idu na mene.
Ja ne živim kako drugi hoće,
Mirno, tiho, od danas do sutra,
Ludo teku noći nam i jutra,
Mi beremo zabranjeno voće.
Ti se smiješ svemu što je naše,
Što je bilo ili tek će biti,
Pored tebe znam da moram piti
Gorak otrov iz prepune čaše.
Ti se smijes kao da se čudiš
Ovoj igri koja vječno traje,
Više ima koji više daje,
Umorna si, uzalud se budiš.
I odjednom ničeg više nema,
Ostale su prazne staze grada,
Jasno vidim sve što nam se sprema,
Pad i poraz, i kišu što pada.
A ti šutiš, možda nešto kriješ,
Istina se nikad neće znati,
Daleko si, ne mogu te zvati,
Ti se smiješ, ti se smiješ, smiješ.
Ti se smiješ, ti se smiješ�
Ti se smiješ