Ja ti pišem male pjesme,
Za te duge kasne sate,
Da tvom licu osmjeh vrate,
Kad ih slušaš sama prije sna.
U njima je malo tuge,
Niti radost nije veća,
Tek da tješi, da te sjeća,
To što noćas poklanjam ti ja.
Mislio sam od davnine,
Prave pjesme čuda čine,
Sada znam, sada znam.
Pa ti pišem male pjesme,
Da ti skrate sate kiše,
Što bi pjesma mogla više,
Osim malo nade da ti da.
Mislio sam usred plača,
Mislio sam, riječ je jača,
Sada znam, sada znam.
Pa ti pišem male pjesme,
Da ti skrate sate kiše,
Što bi pjesma mogla više,
Osim malo nade da ti da.
Za te duge kasne sate,
Da tvom licu osmjeh vrate,
Kad ih slušaš sama prije sna.
U njima je malo tuge,
Niti radost nije veća,
Tek da tješi, da te sjeća,
To što noćas poklanjam ti ja.
Mislio sam od davnine,
Prave pjesme čuda čine,
Sada znam, sada znam.
Pa ti pišem male pjesme,
Da ti skrate sate kiše,
Što bi pjesma mogla više,
Osim malo nade da ti da.
Mislio sam usred plača,
Mislio sam, riječ je jača,
Sada znam, sada znam.
Pa ti pišem male pjesme,
Da ti skrate sate kiše,
Što bi pjesma mogla više,
Osim malo nade da ti da.