Dižemo silne zidove
svojih ego tripova,
a iza njih smo usamljene skitnice
Najgore je kad desi se
da u trenu nestane
ono što gradili smo
sad je prazan hram
Kako se lako odreći
jedni drugoga,
sve svete stvari
danas ništa ne znače
Negdje u tami prkosi
pravednik koji doziva
vjetar što utjehom će izbrisati bol
Pusti nek' misle što hoće...
Opet prkosim u tami
ovog puta nema vraćanja
ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja
pamtim sreću koja traje duplo manje,
malo procvjeta pa se pretvori u sranje
i kad postanem princ drugi dan sam opet žaba,
umoran i nemoćan ko neka stara baba-
sve je usporeno opet osjećam se grogi,
sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi
odbijam bit' provociran,
odbijam bit' iznerviran,
odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
zašto više nismo ljudi dobre volje?
zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog...
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
i tko su svi ti umjetni idoli?
govore sorry kad za milost se moli
a reklame im govore kako se živi i voli
zato opet opet idem nazad,
duboko ispod,
dublje nego ikad gdje visoko je pod
i bit će mi dobro,
sve nevažno proć' će,
a do tada puštam ih nek' misle šta hoće
PUSTI!
Pusti nek' misle što hoće...
svojih ego tripova,
a iza njih smo usamljene skitnice
Najgore je kad desi se
da u trenu nestane
ono što gradili smo
sad je prazan hram
Kako se lako odreći
jedni drugoga,
sve svete stvari
danas ništa ne znače
Negdje u tami prkosi
pravednik koji doziva
vjetar što utjehom će izbrisati bol
Pusti nek' misle što hoće...
Opet prkosim u tami
ovog puta nema vraćanja
ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja
pamtim sreću koja traje duplo manje,
malo procvjeta pa se pretvori u sranje
i kad postanem princ drugi dan sam opet žaba,
umoran i nemoćan ko neka stara baba-
sve je usporeno opet osjećam se grogi,
sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi
odbijam bit' provociran,
odbijam bit' iznerviran,
odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran
zašto više nismo ljudi dobre volje?
zašto naše ne valja a tuđe je bolje?
zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu?
a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
na njemu nema dosta hrane al'
Ima metak za svakog...
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
i tko su svi ti umjetni idoli?
govore sorry kad za milost se moli
a reklame im govore kako se živi i voli
zato opet opet idem nazad,
duboko ispod,
dublje nego ikad gdje visoko je pod
i bit će mi dobro,
sve nevažno proć' će,
a do tada puštam ih nek' misle šta hoće
PUSTI!
Pusti nek' misle što hoće...