polako i lijeno i beskrajno
hoću sjediti na suncu
hoću sjediti na suncu
i pustiti vrijeme da prođe
jer vrijeme ubija
sve što mi ne treba
i nema razloga da vjeruješ u riječi
i nema razloga da pričekaš do sutra
ja nemam pameti da razmislim o nama
samo pusti me da zaspem
da mi glava bude hladna
okreni me u natrag da sve postane stvarno
da sve bude stvarno
KROKODIL
da, znam
u mojoj sobi hladno je
već dugo ja nisam ovdje, nema me
i ne vidim, ja ne vidim
ne osjećam a htjela bih
kao i drugi nekud krenuti,a znati kud
da li je strah
ili su misli prebrze
to što mi neda da se pokrenem
i ne vidim
ja ne vidim
ne osjećam a htjela bih
kao i drugi nekud krenuti, a znati kud
pokaži mi
moje ruke ne znaju
odvedi me tamo gdje misli prestaju
pokažimi mi moj put
da osjetim svoj prvi put
LAŽEM I U SNU
daleko
na kraju svijeta
skupljam prave riječi za kraj
daleko
svatko na svojoj strani
jedemo hranu i dišemo zrak
kao da me nigdje nema
mala soba bez pozora
daleko
sami na kraju svijeta
jedemo hranu i dišemo zrak
a kada mislim svojom glavom,
dobro zbnam da ti lažem i u snu
ne govorim jer nemam glasa,
ne vidiš me jer odavno nisam tu
ovo nije pravi dan
ovo nije pravi grad
nije prava prilika
idemo dalje
OSPICE
ja znam sve što znaš i ti
zar nije tako bolje
pusti me da spavam
moj je jastuk svjež i čist
sad sanjam i rukom krijem lice
baš je dobro da me ne vide
tvoje me oči plaše
dobro da me ne love
tvoje su ruke duge
dobro da ih ne čujem
tvoje su riječi grube
UMORNE USNE
umorne usne tako loše ljube
umorne usne kažu sve što riječi šute
hladne od čekanja i dosadne od tuge
umorne usne
nikad neće biti dovoljne
previše nisko je nebo iznad grada
imam previše vremena da budem sve što neću i
zato nisam više tu
ja nisam više tu
hodaj polako
ne misli na vrijeme
svo vrijeme je tvoje, sad kad si daleko od mene
gledaj ljude kasko prolaze kraj tebe
ponekad reci riječ da ne zaboraviš svoj glas
hodaj polako i ne misli na vrijeme
hladan od čekanja i dosadan od tuge
nikad nećeš biti sam
previše nisko je nebo iznad grada
oblaci nose zimu
olovo na leđima
al negdje daleko još postoji nada
zvuci sa druge obale što kažu ovo nije
kraj
NITKO NIJE SIGURAN
ja ću poludjeti ako te ne vidim jer gledam svijet iz tvojih očiju.
ja ću poludjeti ako te ne bude jer slušam zvuk iz tvojih ušiju.
kad te nema , vidim mutno, ne znam tko sam ja
ali dušo ipak znaj, nitko nije siguran
ima još puno dana do kraja vremena
svaki počinje isto, al ne znaš mu kraj
i dalje, kad te nema, ne znam tko sam ja
ali dušo
ipak znaj
nitko nije siguran
CRVENO
sve se zna i nema razloga za novi dan i svijet je pustinja
probudi se iz sna
probudi se još jednom
još jednom
projurimo kroz crveno
jer sve dok jurimo sreća ostaje uz nas
projurimo kroz crveno
jer sve dok jurimo ova cesta nema kraj
neodoljiv dan je svanuo
i pali motore što jure na svećanost nama u čast
kroz dim, kroz otrove
dok mi
polako
polako
tonemo u san
poljubi me
i gurni me
dolje u oblake
zrak je moj prijatelj
i ne boj se
samo ne boj se
ja ti nikada
neću reći ne
MALI KAMEN
samo polako
sve će biti kao prije
jer dvije riječi bile su dovoljne
polako
ima vremena za sve
loše priče nisu više potrebne
pa nestaju
po tko zna koji put
da se nikada ne vrate
polako
ima vremena za sve
jer dvije riječi bile su dovoljne
nije ti lako
pa više neću šutjeti
tišina pamti što mi ne treba
pa nestaje
po tko zna koji put
da se nikada ne vrati
AMERIKA
dugo smo hodali po cesti
predugo da stanemo
dugo smo sjedili za stolom
predugo da odemo
ne zaboravi na to
izmisli priću
otopi zimu
iza ugla je neki drugi grad
alkohol te trijezni
kaže sve u redu
mi smo najbolji na svijetu
vani je amerika
tišina loše zvuči, ljudi spavaju, svi umorni
od sna
a pogled ispod oka kaže još sam budan, još sam tu
i čekam dan
i neću natrag
tamo nema ničega
dolje pod nama teče samo dobra voda
palimo svjetla
i svjetla su u redu
mi smo naajbolji na svijetu
vani je amerika
JUG
ponekad pomislim da ako brzo vozim mogu pobjeći od vremena
i kad mi vjetar baca prašinu u oči znam da nikad neću pasti sve do dna
ponekad vrijeme nema kraj
i ništa nije daleko
samo reci da si tu
i cesta će sama naći put
koji vodi nas na jug
ponekad kilometri mogu postati trenutci - gradovi u magli koji jure pored nas
kad je opasno i niježno, tako brzo, tako dobro, znam da neći pasti sve do dna
jer nema razloga za strah
i ništa nije prekasno
kad sretnem neodoljiv dan
nemoj biti daleko
ponekad vrijeme nema kraj
i ništa nije daleko
samo reci da si tu
cesta će sama naći put
koji vodi nas na jug
hoću sjediti na suncu
hoću sjediti na suncu
i pustiti vrijeme da prođe
jer vrijeme ubija
sve što mi ne treba
i nema razloga da vjeruješ u riječi
i nema razloga da pričekaš do sutra
ja nemam pameti da razmislim o nama
samo pusti me da zaspem
da mi glava bude hladna
okreni me u natrag da sve postane stvarno
da sve bude stvarno
KROKODIL
da, znam
u mojoj sobi hladno je
već dugo ja nisam ovdje, nema me
i ne vidim, ja ne vidim
ne osjećam a htjela bih
kao i drugi nekud krenuti,a znati kud
da li je strah
ili su misli prebrze
to što mi neda da se pokrenem
i ne vidim
ja ne vidim
ne osjećam a htjela bih
kao i drugi nekud krenuti, a znati kud
pokaži mi
moje ruke ne znaju
odvedi me tamo gdje misli prestaju
pokažimi mi moj put
da osjetim svoj prvi put
LAŽEM I U SNU
daleko
na kraju svijeta
skupljam prave riječi za kraj
daleko
svatko na svojoj strani
jedemo hranu i dišemo zrak
kao da me nigdje nema
mala soba bez pozora
daleko
sami na kraju svijeta
jedemo hranu i dišemo zrak
a kada mislim svojom glavom,
dobro zbnam da ti lažem i u snu
ne govorim jer nemam glasa,
ne vidiš me jer odavno nisam tu
ovo nije pravi dan
ovo nije pravi grad
nije prava prilika
idemo dalje
OSPICE
ja znam sve što znaš i ti
zar nije tako bolje
pusti me da spavam
moj je jastuk svjež i čist
sad sanjam i rukom krijem lice
baš je dobro da me ne vide
tvoje me oči plaše
dobro da me ne love
tvoje su ruke duge
dobro da ih ne čujem
tvoje su riječi grube
UMORNE USNE
umorne usne tako loše ljube
umorne usne kažu sve što riječi šute
hladne od čekanja i dosadne od tuge
umorne usne
nikad neće biti dovoljne
previše nisko je nebo iznad grada
imam previše vremena da budem sve što neću i
zato nisam više tu
ja nisam više tu
hodaj polako
ne misli na vrijeme
svo vrijeme je tvoje, sad kad si daleko od mene
gledaj ljude kasko prolaze kraj tebe
ponekad reci riječ da ne zaboraviš svoj glas
hodaj polako i ne misli na vrijeme
hladan od čekanja i dosadan od tuge
nikad nećeš biti sam
previše nisko je nebo iznad grada
oblaci nose zimu
olovo na leđima
al negdje daleko još postoji nada
zvuci sa druge obale što kažu ovo nije
kraj
NITKO NIJE SIGURAN
ja ću poludjeti ako te ne vidim jer gledam svijet iz tvojih očiju.
ja ću poludjeti ako te ne bude jer slušam zvuk iz tvojih ušiju.
kad te nema , vidim mutno, ne znam tko sam ja
ali dušo ipak znaj, nitko nije siguran
ima još puno dana do kraja vremena
svaki počinje isto, al ne znaš mu kraj
i dalje, kad te nema, ne znam tko sam ja
ali dušo
ipak znaj
nitko nije siguran
CRVENO
sve se zna i nema razloga za novi dan i svijet je pustinja
probudi se iz sna
probudi se još jednom
još jednom
projurimo kroz crveno
jer sve dok jurimo sreća ostaje uz nas
projurimo kroz crveno
jer sve dok jurimo ova cesta nema kraj
neodoljiv dan je svanuo
i pali motore što jure na svećanost nama u čast
kroz dim, kroz otrove
dok mi
polako
polako
tonemo u san
poljubi me
i gurni me
dolje u oblake
zrak je moj prijatelj
i ne boj se
samo ne boj se
ja ti nikada
neću reći ne
MALI KAMEN
samo polako
sve će biti kao prije
jer dvije riječi bile su dovoljne
polako
ima vremena za sve
loše priče nisu više potrebne
pa nestaju
po tko zna koji put
da se nikada ne vrate
polako
ima vremena za sve
jer dvije riječi bile su dovoljne
nije ti lako
pa više neću šutjeti
tišina pamti što mi ne treba
pa nestaje
po tko zna koji put
da se nikada ne vrati
AMERIKA
dugo smo hodali po cesti
predugo da stanemo
dugo smo sjedili za stolom
predugo da odemo
ne zaboravi na to
izmisli priću
otopi zimu
iza ugla je neki drugi grad
alkohol te trijezni
kaže sve u redu
mi smo najbolji na svijetu
vani je amerika
tišina loše zvuči, ljudi spavaju, svi umorni
od sna
a pogled ispod oka kaže još sam budan, još sam tu
i čekam dan
i neću natrag
tamo nema ničega
dolje pod nama teče samo dobra voda
palimo svjetla
i svjetla su u redu
mi smo naajbolji na svijetu
vani je amerika
JUG
ponekad pomislim da ako brzo vozim mogu pobjeći od vremena
i kad mi vjetar baca prašinu u oči znam da nikad neću pasti sve do dna
ponekad vrijeme nema kraj
i ništa nije daleko
samo reci da si tu
i cesta će sama naći put
koji vodi nas na jug
ponekad kilometri mogu postati trenutci - gradovi u magli koji jure pored nas
kad je opasno i niježno, tako brzo, tako dobro, znam da neći pasti sve do dna
jer nema razloga za strah
i ništa nije prekasno
kad sretnem neodoljiv dan
nemoj biti daleko
ponekad vrijeme nema kraj
i ništa nije daleko
samo reci da si tu
cesta će sama naći put
koji vodi nas na jug