Daj iskreno priznaj mi, kad ti je sinoć stao lift,
reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo,
nije te bilo strah, ostati bez zraka,
ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala,
na parku draga bez signala, na parku bitka tišine jer ti nitko ne zna ime.
Neugodna navika samoće, je da govori što hoće,
a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra,
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime,
što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.
Zar ti je smetalo, jedno ogledalo a u njemu tvoja slika,
podbradak bez podanika, što uopće od kravate troši vrijedne sate.
Neugodna navika samoće, je da govori što hoće,
a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra,
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime,
što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.
reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo,
nije te bilo strah, ostati bez zraka,
ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala,
na parku draga bez signala, na parku bitka tišine jer ti nitko ne zna ime.
Neugodna navika samoće, je da govori što hoće,
a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra,
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime,
što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.
Zar ti je smetalo, jedno ogledalo a u njemu tvoja slika,
podbradak bez podanika, što uopće od kravate troši vrijedne sate.
Neugodna navika samoće, je da govori što hoće,
a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra,
Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime,
što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.